Održano osmo ocjenjivanje kakvoće slavonskog kulena

OSIJEK - U prostorima Hrvatske gospodarske komore - Županijske komore Osijek, jučer je održano VIII. ocjenjivanje kakvoće slavonskog kulena. Članovi ocjenjivačkog suda, pod vodstvom prof. dr. sc. Antuna Petričevića, prof. dr. sc. Drage Šubarića, prof. dr. sc. Ljiljane Primorac, prof. dr. sc. Gorana Kušeca i Krune Muževića, dr, vet. , ocjenjivali su 51 uzorak kulena. Prema riječima Ernesta Nada, voditelja Odsjeka za poljoprivredu pri Županijskoj komori Osijek i tajnika Ocjenjivačkog suda, uzorci kulena pristigli su s područja cijele Slavonije i Baranje, pretežito od proizvođača koji se proizvodnjom kulena bave vrlo ozbiljno i kojima je to postalo trajna poslovna orijentacija. Osim obveznog trihineloznog pregleda uzoraka, ove su godine prvi put, ali i općenito, na jednom ocjenjivanju kakvoće kulena bile obvezne i analize na prisustvo nitrita i nitrata, koje su se obavile u, lani otvorenom Centru za analizu mesa na osječkom Prehrambenom fakultetu. Rezultati ocjenjivanja i priznanja za najbolje kulene bit će poznati 20. lipnja kada će u Županijskoj komori Osijek biti održana i svečana dodjela nagrada i priznanja.

Kulen Luke Pejića četvrti u Slavoniji i Baranji
U Županijskoj gospodarskoj komori objavljeni su rezultati osmog ocjenjivanja kulina na kojem je sudjelovao 51 proizvođač iz Slavoniej i Baranje. Osim organo – leptičkog ocjenjivanja, svi uzorci su podvrgnuti i fizikalno-kemijskoj analizi pri kojoj se vodilo računa o 12 parametara. Najbolji kulen, kako nas je izvijestio Ernest Nad, tajnik Ocjenjivačkog suda, proizveo je Nikola Barišić iz Valpova, a najbolje plasirani proizvođač kulina s područja Đakovštine je Luka Pejić iz Širokog Polja koji je bio četvrti. Među prvih tridesetak plasirali su se i Ivica Viljetić iz Satnice Đakovačke, Ilija Pejić iz Kuševca i Đurđica Predrijevac iz Đakova.

www.glas-slavonije.hr

Hrvati ipak više vole ćevape nego srdelu

ZAGREB - Pompozno najavljivan projekt prvog hrvatskog lanca restorana brze hrane Srdela Snack ipak se pokazao kao još jedan promašaj, a ideja da se ribom, posebno srdelom, konkurira hamburgerima i ćevapima, na Jadranu nije urodila plodom.

Iako je prije četiri godine najavljivano da bi u roku od pet godina moglo biti otvoreno čak 1000 Srdela snackova širom zemlje, “preživljava” još samo onaj u Biogradu i Rijeci, dok je zagrebački restoran nedavno zatvoren, a hvarski bi navodno trebao biti otvoren u sezoni.

Autor projekta, profesor s Agronomskog fakulteta Ante Kolega, ipak tvrdi da projekt nije na izdisaju, nego da mu treba dobar investitor koji bi pokrenuo otvaranje restorana. Prema njegovim riječima, zagrebački restoran privremeno je zatvoren da bi udovoljio još nekim tehničko-sanitarnim standardima, no slično objašnjenje dano je i kad je nakon samo godinu dana bio zatvoren prvi Srdela Snack u mjestu Kali na Ugljanu.

Kolega je uvjeren da bi investicijom od pet, šest milijuna eura bilo moguće otvoriti najmanje 50 restorana, no investitori očito nisu zainteresirani za projekt koji je sufinanciralo i Ministarstvo poljoprivrede. Da Hrvati više vole hamburgere i ćevape potvrđuje istraživanje GfK prema kojem nešto više od jedne trećine Hrvata jede ribu barem jednom na tjedan. Hrvatski prosjek je oko deset kilograma po stanovniku, dok je on u Španjolskoj 44, Francuskoj 33, Italiji 24, a u Grčkoj 21 kilogram.

www.jutarnji.hr

Pivo je jedno od najpopularniji alkoholnih pića. Kroz povijest pojavili su se rekordi vezani uz ovu plemenitu tekućinu koju su ispijali i Babilonci

Analizom posude iz neolitskog doba iskopane u Rimu znanstvenici su saznali da se tadašnje pivo dobivalo od zobi, ječma, meda i paprati. Za ovo piće mnogi tvrde da je hrana, a proizvodili su ga Kelti, Germani, Slaveni i Skiti. Pivopijska središta u starom vijeku bila su u Armeniji, Mezopotamiji i Egiptu, a kasnije su ga preuzeli Grci i Rimljani. Arheolozi su utvrdili da su stari Babilonci proizvodili pivo u domaćinstvu još 7000 godina p.n.e. Zanimljivo je da su imali čak 16 sorti piva. Opčinjenost pivom traje i do današnjih dana pa smo izdvojili pet najzanimljivijih rekorda vezanih uz pivo.

1. Najveći izbor piva
Dave Alexander iz Washingtona ušao je 2002. u Guinnessovu knjigu rekorda s ponudom od 1072 različita piva.

2. Najviše popijenih piva
Andre the Giant popio je 119 velikih piva u razmaku od šest sat, što je jedno pivo svake tri minute. Nakon toga srušio se u hodniku, a diva više nitko nije mogao pomaknuti.

3. Najveća kolekcija pivskih flaša
Ron Werner iz SAD-a 2002. postao je rekorder s 11.644 različite pivske boce. Skupljao ih je od 1982, a čak ih je 7128 neotvoreno.
4. Najbrži pivopija
Steven Petrosino srušio je svjetski rekord 22. lipnja 1977. Popio je litru piva za 1,3 sekunde.

5. Najbrža pivska utrka
Jim Finlayson rekorder je sa 5 minuta i 9 sekundi. Natjecatelj mora popiti 355 ml piva prije svakog od četiri kruga po 400 metara.

Grah iz kazana ili kotla ili ti po naški bažulj iz kazančeta

Kad je dosta roštilja i inih nam kotlovina, vrijeme je za nešto ne novo već isto, ali drugačije ...uff...
ZA KOTAO !!!
Prilika je bila prava jer di ćeš 1 . maj bez graha, a kao pravi radnički kapitalist; odlučio sam se riskirat i po prvi put se upustit sa bažuljom u avanturu.
S obzirom da nam trebaju , makar nas nervirali spiskovi "po receptu" , ja ću ga skratit skroz odnosno malo ćemo ga pojednostaviti:
EVO BITNO:
kazan - ima ga u svakom većem trgovačkom lancu Pevec, Bau.., itd - dobar je i metalan da se ne zamarate sa bakrom (koji je duplo skuplji cca 500,00kn) ili gusom. Ovaj metalni oko 250 kn.
Da nebi palo sa cigli tu vam treba još i stalak da sve to visi , a dobro je i da ima na vrhu ušicu za lakšemućkanje(okretanje) kak nebi zagorilo...
Ono što bi predložio: kuhanje na drvima pod oblakom dima i suza sa gemištom u ruci , pa nema ljepše! No ljudi budimo realni drva su opasna oće biti jači plamen neće...
Prijedlog kupit plinski plamenik (paziti na veličinu da nije prevelik za Vaš kotao ili naravno premali) i rizik od nestalnog plamena skoro da je nestao.Tu smo malo improvizirali zbog jakog vjetra i nemirnog plamena.

Grah se sastoji od bažulja po Klaiću.
Sastojci (koje smo mi koristili):
1) 1,1/2 kg graha - mi smo koristili beli tetovac, osobnog smo stava da je možda trešnjevac bolji - okus

2) 45 dkg crvenog luka - kupili 1 kg, u stvari vam treba taman da pokrije dno kazana, sitno nasjeckan, ma ni to nije bitno sve će da se stopi sa masom. Pazi nije kotlovina pa da ga trpaš do ibera, to nebu dobro.

3) MESO- po ukusu ga nabaviš i to je to, mi smo koristili:
1 kg slavonskih kobasica dobro osušenih, nabavka je bila na placu po izgledu kobasica, mirisu istih -pošnjohajte ih mirišu na fino , na slavonce kao dobre ak ne i najbolje kobasenmakere smo računali, nikako ne kupovat kranjske ili vakumirane, ak se to misli onda ste trebali otić v r..toran.

75 dkg (tražili kilo al nije bilo toliko u komadu) bunceka(koljenice), nek striček odma to na pola popili, da mu se kost vidi.. naravno sušeno

70 dkg rebrica- mnogo su bile mesnate pa nismo htjeli propustit priliku, njih češ rezat po veličini kotlića, kako bi lako mogo da šefljom, kutljačom ili nečim da mješaš tu smjesu. Vidi pa to i dijete (barem moje može, hvala dijete bar je ćaća po gemištu mogel).

4) Mirodije kak vam paše obavezno je češnjak, crvena paprika, sol, paradajz.... kod opisa kuhanja napomenut ćemo sto smo još mućkali...

Nemojte pitat za koliko osoba kazan mora biti skoro pun, pa pozovite susede , naravno one koji nekaj i donesu sa sobom. Ili dva majstora; obavezno veliki trbusi i 1 mora da bude ćelavi, a drugi kosmati tak da je kod kazana ravnoteža: Pametan izraz lica je obvezatan, kao i bijele majice sa nečistim trapericama-da se vidi ak pršti van kotla.A kako su to oni spravili:
1) Popije se obavezna tura rakijice da pogled bude mutan, da grah ne ispadne bistar.

2) Pregleda se količina vine ili pivo ko voli, kako bi znali kaj ćemo točiti u bažulj a kaj u sebe.

3) Naseckaj sve kaj si mislil nasjeckati, luk na cca kockice , pelate na pola, peršina na taman da se ne porežeš, kobasice na pola (svi će dobit bar komad, a i oće bolje pustit sve kaj ima pustit), ona rebrica kak smo rekli da stane na miješalicu pa da te gleda, to je osnovno ostalo ekipica sve je po želji onak ne previše ne premalo, češnjaka smo potrošili oko 2-3 glavice stalno ga drobeći unutra

4) Otrči po plinsku bocu , jer buš inače na drva ložil, a to smo rekli nije samo tak , pa pije se uz svaku klopu:

5) Stavi ulja ili još bolje masti tak da pokrije dno, zapali plamenik i ubaci luk; Luk kad postane bezobrazno proziran (ne treba sav, ali nejdi do žutila) je spreman primit ostalo.

Ostalo je: znači onaj grah sa novom vodom, a ostalo osim kobasica bućneš unutra da poprimi čorbica pravu boju, masnoću, miris a tek okusa...
Začine i primjese po kak ti paše :)

6)UPSS GRAH NARAVNO DRŽIŠ PREK NOĆI POTOPLJENOG U VODI, pardon nije po redu, ali nije ni recept dobar ak nekaj ne fulaš..
Kažu da mora da stoji 12-24 sata znači prek noći , paziti na to da bude potpuno potopljen i dobro prek toga , jer će grah da se napije i ak mu je mala zdjela pobjeći će voda ili on sam.
Vodu hiti , pa imaš valjda vina. Grah koji ispliva na površinu taj zna plivat i samo bu smetal u kazanu. Nije ga lepo vidjet.
A dalje će marko...Marko je ostavio komentar:
E da..bas smo se lijepo majeli i zabavili kuhajuci!! Po meni su kao popratne namirnice najbitnije kobase i messo obavezno mora biti dimljeno bas kao sto je bilo i u nasem slucaju! I ne treba pretjerivati sa mrkvom!Zaprsku zaboravite! Nije potrebna jer se sve skupa nakon dosta sati kuhanja tako lijepo zgusne i bez zaprske!Ddavali smo cak i vina malo u grah...a malo ili vise u sebe,no u grah slobodno mozete sipnuti manju kolicinu vina..Rezultat je bio odlican a zena nakon svega par sati ocajna!Ha to je tak sa grahom!OKRAM

OVO JE ODOBRILA I PREPORUČILA
Hrvatska udruga hedonista - www.hedonizam.hr

Roštiljada - male tajne velikih majstora...

Sunčano vrijeme, ekipa na okupu, treba vam još roštilj, meso ili povrće i nešto za popiti... Pripremite se, jer toplo i sunčano vrijeme je idealno za obiteljske i roštiljade s prijateljima. Donosimo male tajne kako najbolje pripremiti meso i vatru za roštilj... Borko se bori sa piletinom...

Prednosti roštilja su višestruke: hrana pripremljena na roštilju praktična je i brza; može biti i svečano druženje s prijateljima; uživa se u prirodi, a isto tako dobro se jede; hrana s roštilja neće se uvrijediti ako se posluži i u papirnom ili plastičnom posuđu; na roštilju se može pripremati sve, i meso i riba i povrće i voće, pa i sir; roštilj koriste i oni koji puno imaju, ali mogu se omrsiti i oni koji imaju malo; i konačno, kod pripremanja roštilja i nije uvjet baš neko veliko kulinarsko umijeće.



Ipak, potrebno je ovdje dati nekoliko savjeta pri pripremanju jela na roštilju:

Da bi meso s roštilja bilo što mekše i ukusnije, potrebno je da u marinadi nekoliko sati. Pripremanje marinade je stvar ukusa, ali prilagođava se i vrsti mesa. Kod mariniranja bijelog i crvenog mesa za marinadu se najčešće upotrebljavaju slijedeći sastojci: ulje, zdrobljeni češnjak, sol, papar, mljevena crvena paprika (ne pretjerivati s paprom i mljevenom paprikom, jer će papar i paprika u suprotnom izgorjeti na žaru), naribana kora limuna i začinsko bilje (ružmarin, bosiljak, majčina dušica...). Prije nego se meso stavi na vruću rešetku treba ga malo ocijediti kako marinada ne bi kapala na žar i stvarala plamen.



Žar za roštilj priprema se tako da se uz pomoć papira zapali sitno nasječeno drvo, a kada se razgori dodaje se drveni ugalj ili ugljeni briketi. Zbog specifičnog mirisa dobro je staviti nekoliko grančica sušene vinove loze. Da bi se stvorio dobar žar potrebno je osigurati dovoljan dodok zraka. Raspirivanje žara može se ostvariti na više načina, od običnog mahanja savinutim novinama do raspirivanja uz pomoć fena - ako ima električne struje.



Rešetka roštilja se stavlja kada je pripremljen žar. Kada se dovoljno zagrije premaže se kriškom slanine ili s malo ulja kako se meso ne bi ljepilo za rešetku. Optimalna temperatura za pečenje je ako se dlan može držati neposredno nad rešetkom do 3 sekunde.



Meso koje se peče u komadu treba okrenuti kada na gornjoj strani počnu probijati sokovi iz unutrašnjosti. Koliko se puta meso treba okrenuti ovisi o jačini žara, ali i umjeća kuhara. Dobri poznavaoci roštilja meso okreću samo jednom.



Kada se riba stavi na rešetku treba je nekoliko puta povući po rešetki kako se ne bi zalijepila. Okreće se samo jednom i to kada je potpuno otpustila od rešetke.

Ako vatra bukne prilikom pečenja ne gasiti je vodom. Radije dodati par komada vlažnog ugljena.



Što se meso dulje peče postaje sve tvrđe. Stoga je važno znati kada je dovoljno pečeno. To se najbolje testira vilicom. Ako vilica lagano prodire u meso ono je pečeno.



Kada je sve gotovo ne zaboraviti ugasiti vatru i očistiti roštilj. Najbolje je pustiti da se žar sam ugasi. Kada je potpuno ugašen pokupi se s ložišta i baca u smeće. Masnoću s rešetke temeljito skinuti žičanom četkom. Izbjegavati pranje deterđentima.

Izvor: www.gastro.hr

Istra u Americi - USA

Padobranski prijatelj Gidjgo našao nam je na jednom aerodromu, dok je lagano ispijuckao pivicu i čekao kad ce da skokne sa kojih 3soma, krasnu naljepnicu iz Vrsara. Nakon toliko godina završi u Americi i još se drži boja. Pa bravo za Novi val.
Hvala giđgu i svim CROusaima, neke smo našli a neke tražimo na forumu..

Aeroklub Lučko znamo pa navratite ..

DANI ZAPRUĐA

Dani Zapruđa 10. i 11. svibnja 2008.

Meštrovićev trg bb

Prvi put dva dana, dođite i dobro se zabavite...

Ne zaboravite već stvarno tradicionalno okupljane na danima ZApruđa, ovaj put je 2 dana - dečkima svaka čast Brane i Zubo su se potrudili.... kao i svi ostali koji su od početka stvorili da bude tako jaka manifestacija . BRAVO ZAPRUĐE!!!!