Muška juha !

Ma u stvari je bučina juha ili bundevina ,,, a nazvah ju muška juha iz razloga sto je krajnje jednostavna za pripremu i kao takva svejedno nam je koliko je korisna nasem organizmu, ali odlicna za oraspoloživanje ženskog dijela društva. Jer nema šanse da ti ne oprosti kaj si dan prije zaglavinjao ili  ... nakon odlicne juhice na tanjiru..
no sve u svemu sto nam treba:

20 tak minuta vremena (bez kuhanja , jer tu stvarno niš ne radiš)
negdje oko 1/2 kg bundeve
negdje oko 1/2 kg mrkve
1 celer onak ko stisnuta ženska šaka
1 crveni luk kao njena druga stisnuta  šaka, naravno mjerimo da je dotična do 170 cm, ne neki gorostas, tad nije pametno tražit da ju premjeriš u šakama ili ti moraš biti odvanjena stijena od čovjeka il poznavatelj karaktera dotične..
1 cijeli češnjak
1 krompir možeš i 2 manja opet one šake ... to ti i onako služi da se juha zgusne
1 goveđa kocka
1 peršin
žlica soli
4 žlice maslinovog ulja  žlice su naravno jušne, pa radi se juha, a možeš kao i ja odokativno ga zamastit ... a možeš i drugo ulje samo da je jestivo
u stvari  možeš trpat tog zelenja kaj imaš u frđu , da i kupsov list , da i poriluk - daće malo gorćinu , al to bi skužio samo sommelier (onaj kaj ne pije već samo pljuje) poslje rakijice..

Ovdje ti treba i malo alata , a gospođe nas naprosto obožavaju kad vide da ga držimo u ruci..
pripremi strugalicu , nož , štapni mikser, vidi sliku 1.

sliku 1.

Tete i kumice na placu pričaju o nekom prvom kuhanju bundeve zbog lakšeg guljena kore ?!
Zaboravi priću ipak si muško uzmi alatku , onu sa slike zelene boje (moze biti i u drugim bojama op.a.) recimo da se zove nožić za struganje i polako guli bundevi koru ..

Tako isto i po mrkvi, celeru, peršinu i  krompiru, neboj baš po luku, češnjaku..  sve zeleno lišće, osim od mrkve koje nisi ni dobio uz njih, dobro operi !

Sad sljedi pažnja na prste , jer krećeš u usitnjavanje svega sto ti je ispred nosa .. netreba gledat na veličinu , dužinu ili nagnutost narezanog, tak i tako ćemo ga na kraju izmiksati. Sve u svemu češnjak samo oguli, luk na pola kao i krompr, zeleno višće , malo uždužno, malo porečno i to ti je
Sad sve to pobacaj u lonac, ja zbog brzine koristim express, tko ce čekat, miješat itd..

Kad si sve pobacao u lonac, nabaci vode koliko ti pase da se kupa sve ono nabacano, a da ne prelazis na maksimum, naravno ovo je količina koje ce zadovoljiti i 10 ljudi, ti visak fino u vrećicu pa u led.
Nezaboravi žlicu soli i onu kocku za juhu, koju koliko cujem drugi ne stavljaju jer ovako je skroz eko/nturale/prirodna i vege .. e ubaci kocku, ovo prije kazu one druge i to ti je to , čekas 20 minuta upotrebiš svu tehniku kod ekspres lonca.
Kad je gotovo , niša više nemoj čekat već štapni u ruke i

a ovo je rezltat -> pardon , ono ispod, naravno ljepše posluži , ne neubacuj  cvijeće u juhu  i nesmetaj se što kažu da se uz juhu ništa ne pije....

 Još nesto malo za neke da neizgube volju , jer ova juha, odnosno bundeva,  stvarno je učinkovita u liječenju poteškoća s funkcioniranjem mokraćnog mjehura i bubrega, a da se neprića o koristi kod zdravlja prostate. Ljekoviti sastojci jačaju muskulaturu mokraćnog mjehura, potiču mokrenje, smiruju upalne procese te sprječavaju poremećaje u funkcioniranju mokraćnih organa. Dobra je i za još ponešto, al ono najbitnije smo rekli :)
Uživaj u društvu !

Veseli Zagorci na Uskrs

Jednostavno ovo netreba previše teksta:

Priprema nove bačve za lansiranje

GOTOVA Krušna peć sa krovom

Tražili ste pogled odotraga:

Nakon gradnje krušne spalionice

Što nam to slijedi nakon gradnje i same izgradnje.

Sljedom gradnje koju možete vidjeti na http://4-space.blogspot.com/2008/09/kruna-pe-samogradnja.html i nakon vaših silnih komentara, vrijeme je za novi post;

Nakon što smo izgradili monstruma i nekih pitanja kakvo je bilo prvo loženje, napokon imamo i prvi odgovor. Peć smo prvi put kak to mora i bit, lahko po 5 sati potkurivali da zna da mi nismo silnici koji bi samo tak naglo utrčali i sve potrgali.

Znači odma ko sa svakom curicom , pomalo i natanane one tak i vole (valjda).

Važno je za napomenut da se isključivo koriste najkvalitetnija drva- ona koja malo dime a daju najviše topline. Takva su bukva i grab, ja koristim gaciju jer mi cijeli voćnjak zarastao u isti nakon 26 godina nebrige.

Fino ga narezali na cca 50 - 100 cm, znači u prosjeku 70 cm da onak ljepo stane u drvarnik ili iza peći, u svakom slučaju na suho.

Dužinu mi je odredila 140 cm dubina peći i mogućnost manevarskog prostora.

Drva bi dobro bilo ostavit da se suše ... ak ne mrete dočekat nek bar odstoje 6 mjeseci.

Iskustveno prvi put smo otišli u obližnji prodajni centar kupili nešto vreća narezanih bukovih drva, nekoliko vreća drvenog uglja i rekli frendovima koji dolaze gdje isto mogu da nabave, kak ne bi praznih ruku (naravno ne računam to kaj bu donjeli mesa, pila i ..dobrog veselja) došli.

To morate tak jer nakon tegljenja stvari iz auta rado bu sa vama nekaj spili.

ps

i nemojte temperaturu probavat glavom ko ovaj striček jer unutra zna narasti i do 500c, a dovoljno je naravno i 300c. Ugljen kaj baca unutra je ćista zajebancija i u sklopu je priče oko prvog lakog zagrijavanja peći i nije se još bilo po drva.

Da ne zaboravimo za jednu dobru peku potrošnja je između 1 - 1,5m drvi. Kurimo 3 sata i kad strop krušne nam peći pobjeli razmaknimo žar desne i leve a u sredinu he ha i mljac.

Najte se prestrašit ak cigla "zjevne" zna ona i da se do 1,5cm otvori, kad se peć ohladi sve će bit kao i nekad.

pozdrav hedonjarama

Turopoljski specijalitet

Bijeli žganci sa špekom

Sastojci

1 kg krumpira, oštro brašno, ulje, luk, špek

Priprema

Oguljene krumpire narežemo na kockice i skuhamo u zasoljenoj kojoj smo dodali malo ulja. Kuhani krumpir izgnječimo u vodi u kojoj se kuhao i dodajemo brašno dok ne dobijemo kompaktnu masu. Smjesu svako malo promiješamo i kuhamo 30 minuta na laganoj vatri. Gotove žgance oblikujemo uz pomoć žlice i plosnate kuhače te ih prelijemo propirjanim lukom i špekom.

Ovo je meni najomiljenije jelo, samo sa maslom-pečeno domaće vrhnje do žutila, U tavicu ubacimo vrhnje količina po želji i dodamo malo ulja ili maslaca ili kaj već hoćete, samo da nije jako aromatično ulje-bučino, maslinovo...

Turopoljski odrezak

Sastojci

1 kg svinjskih odrezaka

Umak

800 g šampinjona, 5 dl slatkog vrhnja, 5 dl mlijeka, krem juha od gljiva

Prilog

800 g domaćih širokih rezanaca

Priprema

Umak

Šampinjone pirjamo dok ne omekšaju, dodamo mješavinu slatkog vrhnja i mlijeka u kojoj smo razmutili sadržaj vrećice krem juhe od gljiva.

Meso

Odreske istučemo batom, posolimo i ispečemo na roštilju. Gotove stavimo u umak i pustimo da se pirjaju još pet minuta.

Prilog

Skuhamo domaće široke rezance te prelijemo s umakom i mesom.

Štrukli s tropom

Sastojci

Tijesto

500 g brašna, 1 jaje, 2 žlice ulja, 1 žlica octa, malo mlake vode

Nadjev

100 g maslaca, 4 jaja, 600 g svježeg kravljeg sira, 100 g domaćeg kiselog vrhnja

Trop

1 l domaćeg kiselog vrhnja, malo maslaca

Priprema

Za trop, domaće vrhnje i maslac kuhamo oko 2,5 sata na laganoj vatri. Tijesto umijesimo, razvaljamo, napunimo nadjevom, zarolamo i razrežemo. Štrukle skuhamo i prelijemo tropom.

Krušna peć samogradnja

Za sve one koji nisu normalni i idu u ovakav poduhvat; pokušat ću prikazat i objasnit kako se gradi krušna peć, odnosno samogradnja krušne peći.
Prvo vam treba ipak majstor pećar :), to bi bilo najpametnije. To nije zidar ili ti armirač, niti tesar..

1. Odredite prostor koji ne smije biti manji od 1,20 x 1,20 metara- kupola krušne peći je najmanje fi 60 cm, možda da prvo kupite peku? Dimenzije i cjenik peka :
http://www.limarija-sebastijan.hr/
otiđite tamo to vam je kod Hoto vila (ne u Samobor već desno) Plješivička 6, 10437 Bestovje Tel: 01/3793-511, 01/3793-512, 01/3793-513
Zašto prvo kupiti pribor za kuhanje-pećenje; pa naravno tako ćete lakše odrediti otvor na krušnoj peći. Ambiciozniji nek odma potraže kace (obavezno paziti i na poklopac, da nebi morali omotavati sa aluminiskom folijom gornj dio..muka živa) gdje stane cjeli prasac, janje i ak imate dozvolu kakav srdać. Gotova Vrata za zatvaranje su najčešće cca 40cm , mi smo radili otvor 56 cm- e tu stane sve :). Gotova vrata kod Hyana ->DIMENZIJE: D 43,6 cm x V 23,5 cm
OPIS: vrata za krušnu peć od lijevanog željeza -cca 500 eurića
Kroz ova vrata neće baš sve proć... znači otići kod majstora za kovana željeza i sa mjerama naručit vrata (naravno kad završite peć). Cijene takvih su nešto popularnije, ali morate tražit majstore koji to znaju.

OK znači razmislit i naći prvo tepsijice, peke, kace itd, a onda se bacit u izgradnju, jer isto vam služi da odredite veličinu vratiju i same peći.

2. Postolje obavezno betonsko, a kasnije ga ukrasite. Betonsko jer je težina poprilična, mi smo koristili preko 1000 starih cigala. Stare cigle su od 0,80 do 1,50kn komad, kažu da su očišćene, da možda vanjske, eto ja skurih 2 brusilice i potrošni ne znam koliko čeličnih četki za istu...to je možda nepotreban rad, ali neće vam se dobro cigle primat ako su pune mortana. Postoje i ljudi koji ih prodaju za 5 kn potpuno očišćene (možda se to ipak isplati , nas troje je čistilo 4 dana 1000 cigli).
Moj prijedlog je kupit novih cigala cca 800 komada (moraju biti bolje kvalitete, znači teže,čvršće i one koštaju oko 1,50 kn), a ostatak za ljepše pročelje cca 300 kom starih cigala. Nove se neće vidjeti, a stare neće biti problem obraditi. E tako bi ja danas napravio da sam lud i idem graditi krušnu peć.
Znači ovo je opis moje krušne peći koja je unutrašnjeg promjera oko 1,30 metara i cca potrošenog materijala, zajedno sa roštiljem. Bez nekakvoga nacrta nemojte ulazit u isto, normalno.

Betonsko postolje kod naše krušne peći su dimenzija 4,20 x 3,00 m. Tu treba stat peć, roštilj, drva i kakav cvijet :).

3. Na postolje prvo ide red cigala ( da u potpunosti), na taj red počinjete slagati kupolu, odnosno idemo u krug () ili srce kak smo mi. Tu na prvi red stavljamo izolaciju:
1. Aluminijsku foliju (ne za pečenje nego deblju kao za električne štednjake, mi smo to jedva našli u Sloveniji), tanka nije baš najbolja, a nikako ne bi smjela biti ona najtanja kaj zamatamo kolače.
Onda ide
2. kamena vuna debljine 5 cm, kamena jer je tvrđa od staklene i bolja za toplinu ove vrste i tako je to majstor rekao...,
pa ponovo stavka 1. alu folija i nemojte se brinut kaj sve "diše", to sve pokrivamo 3 slojem cigle.

4. Počinjemo graditi krug oko kupole, red cigle duže strane, da bude sto deblje i drži temperaturu. Oko cigli opet aluminijska folija kamena vuna pa aluminijska folija. Na zadnjoj strani "nabacajte" naravno sa mortom ih treba zalijepiti , kasnije čete ih vizualno pokriti... Krug radite do visine cca 30-40 cm, 2-3 cigle visine, taman koliko stane šamotna opeka po visini -doći će i ta slika, radite mjesto za kupolu.

5. Vrata, odnosno ulaz za ložište. Potreban je siporeks koji ćete oblikovati pilom, 2 komada istog oblika za naprijed i unutra. Dubina je 1 dužina cigle, e majstore a sad igranje, ovo se ne dira bar 1 dan da mort poveže. Ovo se ne da, kao i ostalo bez velike brusilice i dobre šajbe. Dobro je imati i neki panj pokraj, OBAVEZNO ČUVAJ NOGE oče odskočit. Najbolje ipak stabilni cirkular sa trijeznim majstorom.
Napomena: NE ZABORAVI PAZITI NA DIMENZIJE METALNIH VRATA... sad popijte pivicu i odmorite živce. Moram i ja od ovog piskaranja.

6. Znači kad smo to skockali idemo ljepit ložište šamotnim opekama. Mi smo kupili 4m2 3 x 25cm (obične cigle su 25cm velike) , staklenu vodu, šamotno brašno i novu gajbu pive. Svi u dućanima znaju kad velite kvadraturu koliko Vam treba materijala za isto , vi određujete veličinu opeke. Opeka je 25 cm zbog visine ruba kojeg zatvaramo -evo slike. Sa svim tim oprezno, nije nimalo zdravo, gore prsti ko ludi. Nakon toga još imamo malo povisite ili ne krug oko ložišta. na koso režete cigle i dodajete , podlažete...mortom, mi smo čak i zalijevali istim.7. Sad idemo na najzanimljiviji dio Gradnja kupole krušne peći. Slika će sve reć, a savjet je pazite i provjerite; da ono kaj unutra stavljate budete poslije morali i kroz otvor ložišta izvaditi :). Kao što vidite koristili smo prvo panjeve, koje smo sa motorkom smanjivali i slagali kao piramidu. OBAVEZNO PRVO STAVITE NAJLON, MALO NEK BUDE DEBLJI I TO DO RUBA ŠAMOTNE OPEKE. Nakon toga krupniji šljunak da popuni (ne preoštar, kako ne bi probušio najlon). Dok Vi trpate šljunak , majstor koji zna ili ne, sređuje okolne cigle-gradi dalje. Nakon grubog šljunka ide fini dravski pijesak kako bi ga gleterom mogli fino oblikovati u kupolast izgled.

8. Zidanje kupole slika govori više od riječi, a vi pazite da ne zaboravite dimnjak. Ovdje paziti i koristiti mokriji, odnosno zbog zaljevanja između cigli treba biti rijeđi mort. Kod zatvaranja zadnjeg dijela morate cigle oblikovat kao klinove i dobro zalit, ako tu zeznete možete se odmah pripremit za jutanju rakojicu, najbolje iz krigle, dobro je imat viška cigli i koji susedov prozor, jer zna se da je on kriv za sve...Kod vađenja viška materijala kojim ste oblikovali kupolu pazite na najlon, izvadite prvo keupnije stvari, a šoder i pijesak budete izvukli najlonom , ak ste dovoljno jaki.9. Dimljak; lokalni bravar vam je izradio "šuber", a vi domaći ga ugradili, paziti da se da nakon vaših intervencija da zatvorit naravno i otvorit kako bi dim ak treba išao van, a toplina ostala unutra. Nabavite nekakvu cijevčicu za ručicu "šubera" koja prolazi kroz ciglu i mort, kako bi mogli nesmetano okretat. Ovdje sam bio prisiljen rezat pipu, jer naravno rješavate probleme na licu mijesta. Da se nezaboravi koristiti šamot za zatvaranje rupa oko "šubera".9. Oblačenje kupole da joj nije zima. Ovdje koristimo još i čelićnu mrežu, kako mort nebi bježao sa aluminijske folije. Postupak je sljedeći; stavljamo aluminijsku foliju, kamenu vunu 5 cm, pa opet aluminijsku foliju. Nakon toga se patimo sa mrežom. Kad mreža počme klizit (ne treba biti iz jednog komada), koristimo stare mudrosti dok tipli jos nije bilo->majstori to znaju, a i vi kad ste sad vidli :). Sad mekanog morta pa udri zaljevat, nakon prve kante budete znali koliko mekan. Debljina je oko 3-5 cm.Tu si pomažete ćim imate...
I to je ukratko to sljedi uljepšavanje i maltretiranje od strane žene , "Baš bi mogli"! tu ciglu stavit tam... Ovo crveno je kroz mrežicu prosijan ostatak od piljenja cigli i on će se definitivno skinut, ali tak je žena zamislila. Nama je trebalo dobrih 2 tjedna da ju dovedemo u neko stanje, nadam se da će vama ići brže. Bez obzira na sve peć mora mirovat minimalno 8 dana, koliko treba šamotu da se stegne(valjda).

ČOBANAC SA ZAGORSKIH BREGOV

ČOBANAC SA ZAGORSKIH BREGOV

Važno je napomenuti da je čobanac jelo kojeg su pripremali čobani, pastiri. Kuhali su ga od namirnica koje su imali pri ruci što su naravno bile ovčetina, janjetina i njihove iznutrice. Uz to im je bila potrebna tek voda, sol i malo svježeg povrća, nešto kao luk, paprika, feferoni. Svi današnji recepti koji se mogu pronaći udaljeni su od izvornog koliko i ja od Nobelove nagrade.
Divljač... to još mogu zamisliti...pastir postavio zamku, dvije ili uz pomoć svog ovčarskog psa ulovio plahog papkara duljih ili kraćih rogova. No otkud ubogom pastiru, kojeg zamišljam sa frulom zakačenom o pojas koji drži njegove pohabane, ocufane hlače, rizling ili chardonnay, juneća i svinjska lopatica ili druge bakanalije koje se provlače kroz današnje recepte čobanca. Iz navedenog možemo zaključiti da su svi oni tek makete pravog, izvornog čobanca koji su kuhali pastiri napasajući svoja stada našim pitoresknim krajevima.

Stoga je moj recept također jedna od modifikacija spomenutog jela koje bi komotno moglo nositi i neko drugo ime, jer, budimo iskreni, da se neki od onih pastira nagne nad moj kotlić ne bi imao blage veze o kojem se tu jelu radi. Da ne lamentiram dalje, daleko od toga da suvremeni čobanci nisu ukusni, ali dobro je ipak znati kako su nastali, pa koji puta za svoju dušu probati pripremiti nešto što bi bilo bar približno onom izvornom receptu.

Čobanac se priprema u kotliću koji visi na tronošcu, dakle kuha se na otvorenom i to po mogućnosti u hladu jer se kuha tri do četiri sata. Pokraj kotlića uvijek moraju biti barem tri osobe, to su:

Glavni kuhar –zna recept, pa nadgleda unos namirnica u kotlić. Jedina stvar koju radi je dodavanje začina u kotlić. Njegova je funkcija i svečano proglašenje čobanca kuhanim. To naravno čini nakon što bar petero ljudi proba da li je meso „konačno“ kuhano.

Pomoćni kuhar –puni kotlić svim namirnicama i povremeno vrti kotlić (a ne miješa kuhačom kako to mnogi danas rade). On je ujedno i pokusni kunić kojem glavni kuhar svako malo daje nešto probati...da li je tvrdo, da li je meko, da li je slano i tako u nedogled.

Kotlovničar – neki ga još nazivaju i Ložačem, no meni je draže ovo prvo zbog nemilih asocijacija vezanih uz ono drugo. On je, „se razme“, zadužen za krađu, cijepanje i paljenje drva. Nakon toga tu i tamo nogom tutne cjepanicu pod kotlićem iz samo njemu znanih razloga i pozorno sluša Glavnog kuhara: ...vatra je preslaba...vatra je preslaba...vatra je preslaba...jebi ga sad si pretjerao...smanji taj požar...smanji...ne toliko...jebi ga sad je opet preslaba – i tako do kraja kuhanja.

Osim navedenih, Pomoćni kuhar i Kotlovničar imaju još jednu ne manje važnu funkciju. Naime, pođe li nešto u neželjenom pravcu oni su ti koji snose krivicu...pa neće valjda glavni kuhar!

Iza ove trojice stoji i ostala ekipa, uglavnom ženskog roda, koja je zadužena za logistiku, u što se ubraja: rezanje luka, rezanje mesa, kuhanje temeljca, napajanje ekipe kraj kotlića i ispunjavanje raznih želja istima.
Iz dosad navedenog vidi se koliko je kuhanje čobanca zahtijevan i složen posao kojem treba pristupiti sa velikom dozom strpljenja i ozbiljnosti.



Obično sve počinje tako da Pomoćni kuhar iznese tronožac, dok se Kotlovničar bavi odabirom mjesta za loženje. Odabir mjesta je vrlo bitan jer kotlić ne smije biti na suncu, prvenstveno zbog onih koji stoje oko njega. Isto tako ne smije biti predaleko od mjesta gdje stoji rashlađeno vino. Među tim dvjema točkama mora postojati nesmetana komunikacija zbog bržeg protoka informacija. U trenu kad se tronožac pojavi na mjestu loženja neminovno se pojavi i neki susjed koji nesebično ponudi svoju pomoć „oko bilo čega“.
Nije zgorega takvu osobu zadržati budući da će se Kotlovničar neminovno ozlijediti prilikom
krađe ili cijepanja drva. Osim toga uz navedenu trojicu ovaj čini osnovnu formaciju za partiju Bele.
Tada Kotlovničar, Pomoćni kuhar i susjed pristupe centriranju tronošca. To je vrlo pipljiv posao jer je bitno da kotlić prilikom kuhanja ne visi na jednu stranu. Vertikalnost tronošca najlakše se provjeri iz susjednog dvorišta, pogotovo ako susjed ima vinski podrum koji je ispod razizemlja.
Nakon što su se uvjerili da je tronožac u ispravnoj poziciji, Pomoćni kuhar na lanac vješa kotlić, te ga okreće dva puta, naime jednom je premalo, a tri puta je bez veze, i to u smjeru kazaljke na satu. Okreće li se kotlić nesmetano, isto ponavlja i u suprotnom smjeru. Zadovoljstvo postignutim rezultatom kvari im Glavni kuhar koji im dobacuje nešto u stilu: -Idioti ! Prvo zapalite vatru! Na to uobičajeno Pomoćni kuhar odgovora: Ma znamo, znamo, samo smo provjeravali lanac, nekaj zapinje.
Čim se Kotlovničar prilikom cijepanja drva ozlijedi „nevjerojatno“ oštrom balticom (mala zagorska sjekira – kojoj se nešto nalik viđa i u drugim krajevima Lijepe naše mada to nisu baltice) krene na vidanje rana u Logistiku, a njegovo mjesto zauzima nepozvani susjed koji je BTW neopisivo sretan da je konačno dobio svrhu ostanka pri kotliću.
Kad je konačno sve na mjestu i odgovarajuća vatra spremna plamenim jezičcima lizati rubove kotlića, stavi se sitno narezani luk i zalije vodom toliko da pliva. Na ovaj način ne dodaje se nepotrebna masnoća, a luk pusti svoje sokove kao i da smo ga pirjali. Ne smije se zaboraviti da je čobanac u biti mesna juha. Ovim načinom čobanac „ne sjeda teško na želudac“. Omjer mesa i luka mora biti 3 :1. Uz luk se ubaci, dva lovorova lista i kavena žlica bibera u zrnu. Taj posao obavlja Glavni kuhar.
Luk se kuha otprilike u trajanju jednog ne prebrzo popijenog gemišta. Junetina i svinjetina trebaju biti u omjeru 2 :1. Bitno je da je odstranjena sva masnoća s mesa. Za svinjetinu je najbolje uzeti meso sa lopatice (plećke). Svinjske nogice služe za zgušnjavanje juhe i jedina su masnoća u kotliću. Bitno je da su od prednjih lijevih nogu svinje. Navodno svinje jače gaze na desnu nogu, pa su im na lijevoj zdravije tetive. Iako ovo nije znanstveno dokazano, isplati se vidjeti mesarov zbunjeni pogled kad mu se sigurnim glasom kaže: Dajte mi kilu prednjih lijevih nogica ! Nakon ovoga pametno je kupiti meso u drugoj mesnici.

Meso treba izrezati na kockice cca 3X3 cm, kako bi te kockice kada su kuhane odgovarale dimenziji standardne žlice. Nogice se razrežu po dužini tako da od svake dobijemo dva dijela. Kad se luk dovoljno raskuha, dodaju se nogice i junetina, a nakon jednog gemišta i svinjetina. Sve se zalije vodom, ovisno o veličini kotlića i količini mesa, te da li ćemo zalijevati temeljcem ili ne. Bitno je naglasiti da se temeljac kuha od govedskih kostiju, ali se dolijeva dobro rashlađen. U kotlić se dolijeva hladna voda kako se meso ne bi raspadalo. Kako se čobanac kuha tri do četiri sata nije velika greška ako se u startu stavi premalo vode. Vremenom se navodno dobije osjećaj za tu količinu, no kako sam osobno slab sa osjećajima, to će biti razlog da ga valjda još uvijek nisam stekao.
Sad je pravi trenutak za partiju Bele. Dok se karta jednim okom pratiti vatru, a drugim gledati karte. Vatra treba cijelo vrijeme biti prilično jaka. To nije roštilj ili ražanj, tako da zavrtimo li kotlić nakon dva miješanja u Beli „nema zime“ da će nešto zagorjeti.
Nakon par partija Bele ili otprilike 2 sata kuhanja red je za mljevenu papriku. Na 4 kg mesa i 1 kg nogica, mjera je 2 žlice slatke i 1 žlica ljute crvene paprike. Umjesto ljute paprike može se staviti feferon, ali se onda doda još jedna žlica slatke paprike. Paprika mora biti svježa, bez grudica, tako da se lagano raspršuje sa žlice. Ima li grudica možemo je slobodno baciti u smeće jer je ishlapila. Upravo je paprika jedan od glavnih sastojaka koji tvore specifičnu aromu čobanca. Nikako ne stavljati chili papriku. Nakon što se paprika dobro promiješala sa ostalim sadržajem kotlića tek tada dodajemo sol. Razlog je isti kao i sa hladnim podlijevanjem, da se meso ne raspadne prije vremena. Sad je najbolje popiti jednu rakijicu kako bi se istančali receptori okusa, pogotovo oni za slanoću. Rakija mora biti dobro rashlađena, preporučam šljivu ili viljemovku. Travarica zbog jake arome nije preporučljiva. Vrijeme je za probu. Prvo dvije žlice juhe iz kotlića, meso je još tvrdo pa se ne treba niti probavati. Nismo li sigurni u slanoću, treba popiti još jednu rakijicu pa ponoviti radnju. Treba uzeti u obzir da meso još nije upilo sol, kao i to da se čobanac kuha još najmanje 1 sat. Najbolje je prvo dodati jednu žlicu soli, a kasnije dozirati prema ukusu.
Logistika treba početi sa pripremama priloga. Prilog su široki rezanci ili zagorski žličnjaci, sve ostalo možete zaboraviti,no ako nemate navedeno biti će dostatan i friški kruh. Iz već spomenutog razloga (čobanac je mesna juha) ne treba vam ni salata. Jedina kiselina koju poslužujem uz čobanac je domaće zagorsko vino.

Kad glavni kuhar uz pomoć vinskog odbora procijeni da je do kraja ostalo otprilike pola sata kuhanja, dodaje se vino. Na spomenute količine dolijeva se 3 dcl vina. Predlažem rizling, zadovoljava i chardonnay. Bitno je da vino nije kiselkasto ili pretjerano voćne arome. Sa slavonskim rizlinzima nema greške. Do kraja kuhanja vino ima vremena dovoljno ishlapjeti kako ne bi ostao pretjerani vinski „štih“, budući da ne kuhamo vinski gulaš. Od tog momenta do kraja kuhanja imamo vremena za dorađivanje finalnog okusa. Sad se može još dosoliti ili dodati mljevenog bibera. Pojavi li se još padobranaca iliti nepozvanih gostiju koji dovedu u pitanje količinu kotlića, treba im, dok se čobanac još kuha, izvaditi malo juhice (bez mesa) i ponuditi sa rezancima ili žličnjacima. To se opravda kao stari običaj, a na taj način malo ćemo im obuzdati apetit. Nakon što Glavni kuhar ponosno izjavi: Čobanac je gotov , a logistika se sjuri za stol, dobro je iz kotlića izvaditi one lijeve nogice. Iz iskustva znam da se većini logistike ne sviđa prizor papaka koji vire iz juhe. Kotlić se poslužuje direktno na stol. U tom trenutku su svi već toliko gladni da se čuje samo zveckanje žlica po tanjuru. Tek nakon prvog naleta i sređivanja dojmova uz koji gemišt, može se procijeniti i ocijeniti ovaj zagorski čobanac.

Dobar tek i ŽIVILI !

napisao naš hedonist
Robert Smajlagić